- Džonatane? –
Dojahao je do nje. Lice mu je obraslo oštrim čekinjama, a oči i čelo ocrtavali su brigu. Izgledao je starije.
- Hteo sam da ubijem Lea kad sam doznao da te je pustio da odeš tek tako, sama. O čemu je mislio?! –
- Znao je da me ne bi mogao zaustaviti. –
- Od tada pokušavam da te pronađem. Nekoliko puta sam odlazio nazad do grada u nadi da si se vratila... –
- Kako je kod – reč joj zagreba grlo – kuće? –
- Bilo je dobro. Izgradnja se privodila kraju i mnoge stvari su već bile urađene... Drea se oporavila. Pitala je za tebe. Želela je da pođe, ali to nije dolazilo u obzir. Leo vlada u vaše ime, onako kako bi ti želela. Čeka da se vratite... Nisi ga pronašla zar ne? –
- Ne – odgovorila je tupo.
- Riena, pođi sa mnom. Hladno je. Pada sneg. –