Wednesday, November 14, 2012

Izabrani (15. deo)


-     Džonatane? –
Dojahao je do nje. Lice mu je obraslo oštrim čekinjama, a oči i čelo ocrtavali su brigu. Izgledao je starije.
-     Hteo sam da ubijem Lea kad sam doznao da te je pustio da odeš tek tako, sama. O čemu je mislio?! –
-     Znao je da me ne bi mogao zaustaviti. –
-     Od tada pokušavam da te pronađem. Nekoliko puta sam odlazio nazad do grada u nadi da si se vratila... –
-     Kako je kod – reč joj zagreba grlo – kuće? –
-     Bilo je dobro. Izgradnja se privodila kraju i mnoge stvari su već bile urađene... Drea se oporavila. Pitala je za tebe. Želela je da pođe, ali to nije dolazilo u obzir. Leo vlada u vaše ime, onako kako bi ti želela. Čeka da se vratite... Nisi ga pronašla zar ne? –
-     Ne – odgovorila je tupo.
-     Riena, pođi sa mnom. Hladno je. Pada sneg. –

Monday, November 12, 2012

Izabrani (14. deo)


Drea je dugo bila u groznici. Rane su bile zagađene i vidari su se danima borili za njen život. Međutim, činilo se da će se ipak izvući. Rieni je laknulo. Svaku noć provodila je nad njenim uzglavljem u bdenju i molitvi. Kada nije bila kraj bolesničkog kreveta, dugo bi stajala na najvišoj kuli, pogledom pretražujući horizont. Dani su odmicali, a Džulijan se nije pojavljivao. Postala je nestrpljiva. Želela je nešto da preduzme, da ga potraži, ali ju je dužnost obavezivala da ostane. Ispod nje, grad je ključao. Zgrade su se gradile, zanatlije otvarale svoje nove radnje, trgovina nanovo uspostavljala stare tokove, ljudi dolazili i odlazili. Život je polako potiskivao sećanja o smrti.
Riena je željno iščekivala novosti, velikodušno nagradivši svakog ko je sa sobom donosio dobru priču. I u okolnim predelima uglavnom se govorilo o iznenadnom nestanku neprijatelja i nenadanoj pobedi. Preživeli koji su uspeli da se sakriju na vreme, sada su se polako vraćali kući, obnavljajući svoje nekadašnje domove i oživevši opustela sela. I van zidina grada, sve se, još jednom, vraćalo na staro. Bilo je glasina, ali čak su i one zaobilazile sudbinu usamljenog ratnika, i to ju je gnevilo. „Mora biti živ, proklet bio.“