Thursday, May 24, 2012

Izabrani (9.deo)


Dva čoveka u prašnjavoj odeći nervozno su se šetala odajom. Kosa prošarana sedima i naborano čelo jednog odavali su da među njima postoji znatna razlika u godinama, iako po stasu, brzini i okretnosti stariji nije zaostajao. Štaviše, kad su se vrata otvorila, on ih je prvi i primetio, opomenuvši mlađeg da se umiri. Napeto su stajali. Hitrim korakom, zaobišavši teški sto ispunjen vešto iscrtanim mapama i svitcima, Riena se smesti u nekadašnju očevu, visoku stolicu. Isprativši je, Džulijan i Džonatan se povukoše iza nje, dok je Leo ostao sa strane, oslonjen o astal, sasvim miran i tih. Dva muškarca se sada kratko, sa poštovanjem pokloniše. Na umornim licima prepoznala je strah i srce joj zaigra. Odmahnula je rukom kako bi sprečila dalje ukazivanje počasti, stavivši do znanja da je neophodno da što pre pređu na stvar.
-     Gospodo, svesna sam da su vaša lutanja po okolnim bespućima bila iznimno duga, zamorna i prepuna opasnosti, ali razumela sam da vesti koje nosite ne trpe dalja odlaganja i stoga ću vas zamoliti da svoja saznanja što pre podelite sa mnom. –
-     Vaše visočanstvo. – oglasio se sedokosi.

Sunday, May 13, 2012

Izabrani (8.deo)


Začudila se koliko je dugo ostala u dvorani. Noć se već spustila na grad, i mesec je pružao svoje srebrnkaste zrake kroz širom otvoren prozor njene sobe. Zagledala se ka njemu i spustila na krevet. Veče je bilo sveže, prvi put posle dugo vremena. Ustala je i prišla prozoru, udahnuvši. Nemir joj se uvukao u kosti. Okrenula se nazad i oslonila o stub baldahina, zamišljena, pogleda prikovanog za vrata. Nesigurno je zakoračila, ali se predomislila i brzo vratila. Pocupkivala je neko vreme neodlučna.
-     Idem – izgovori glasno, ne bi li sama sebi delovala sigurnije. Umirila se, a onda izletela napolje.